Umjesto da ostvaruje dobit, otpad završava na deponijama

U BiH se u praksi malo radi na preradi već iskorištenih sirovina, poput metala, stakla i papira, a otpad završava na deponijama, iako bi se na taj način mogla ostvariti značajna finansijska korist od otpada, kao i otvaranje novih radnih mjesta.

Tvrdi to Miodrag Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, koji ističe da je malo bolja situacija na planu izrade pravnog okvira. Ipak, dodaje da čitav pravni sistem još nije uvezan da bi omogućio razvoj industrije reciklaže.

"Pravilnicima iz oblasti upravljanja otpadom je planirano da se vrši prikupljanje sirovina koje se mogu reciklirati, ali još nema konkretnih pomaka u praksi", kaže Dakić.

Dodaje da je ponovna upotreba ambalaže druga po važnosti metoda u hijerarhiji upravljanja otpadom, odmah nakon smanjenja stvaranja otpada, te da joj treba posvetiti mnogo veću pažnju nego što je to trenutno slučaj.

Pojašnjava da je mnogo bolje ako se ambalaža ne mora reciklirati, jer sam proces reciklaže uključuje korištenje velikog broja materija štetnih po životnu sredinu, kao i značajnu potrošnju energije i vode.

Proizvođačima bitan profit: "Najvećem broju proizvođača je najvažniji profit koji se ostvari, a u vremenu ekonomske krize taj problem se dodatno uvećava. Nadležne državne institucije treba da definišu pravni okvir koji bi proizvođači trebalo da poštuju, ali i da obezbijede stimulativne mjere za one proizvođače koji žele da pređu na proizvodnju zdravijih i proizvoda manje štetnih po životnu sredinu", kaže Dakić.

Dok u velikom broju bh. gradova postoje kontejneri za selektivno odvajanje otpada, mali broj građana te kontejnere koristi.

U Centru za životnu sredinu rekli su da je u nadležnosti opština i gradova, kao i rukovodstva regionalnih sanitarnih deponija, da građane informišu o prednostima selektivnog odlaganja otpada. Kažu da podizanje svijesti i edukacija treba da započne u vrtićima, i da traje čitav zivot.

"U očuvanje životne sredine u našoj zemlji se ulaže sramotno malo novca, ali pravi problem je što zaštitu životne sredine ne shvataju u najvišim institucijama kod nas na pravi način. Još se životna sredina vidi samo kao resurs koji što prije treba iskoristiti, a da se pri tome ne mora voditi računa na koji način se to radi", ističu u Centru za životnu sredinu.

Prijave i pritužbe koje građani upućuju Republičkoj urbanističko-građevinskoj i ekološkoj inspekciji se odnose, između ostalog, na emisije štetnih supstanci i upravljanje otpadom, saznajemo u Republičkoj upravi za insprekcijske poslove RS.

Povećati društvenu svijest: Dragan Mijović, glavni republički urbanističko-građevinski i ekološki inspektor, kaže da su prošle godine ovoj inspekciji građani uputili 25 prijava i pritužbi koje su se odnosile na oblast zaštite životne sredine.

"Kako bi životnu sredinu što više zaštitili i očuvali, neophodno je raditi na povećanju kompletne društvene svijesti i discipline u pogledu poštovanja ekoloških propisa i zakona, kao i na stalnoj edukaciji građana i subjekata koji na bilo koji način ugrožavaju životnu sredinu", naglašava Mijović.

S druge strane, Advija Đonlić, stručni saradnik za zaštitu ekologije u Centru za ekologiju i energiju Tuzla, kaže da je u BiH u velikoj mjeri prisutan nedostatak ekološke svijesti građana. Ona ocjenjuje da BiH nema strategiju za zbrinjavanje ambalažnog otpada.

"Sudeći po dosadašnjem zalaganju na polju očuvanja i unapređenja životne sredine, ali i mnoštvu drugih raznovrsnih problema, ne može se očekivati uskoro nekakvo rješenje na državnom nivou", ističe Đonlićeva.

Stručnjaci savjetuju da je neophodno da se, kad je očuvanje životne sredine u pitanju, krene od "izvora" neekoloških proizvoda, proizvođača i prodavaca. Moglo bi se, kako navode, krenuti sa što masovnijom upotrebom biorazgradive ambalaže.

U "Delta Maxi Grupi" nam je rečeno da je ta kompanija biorazgradive kese uvela prošle godine u sve svoje maloprodajne objekte širom BiH, u želji da svojim resursima doprinese očuvanju životne sredine.

"Od brojnih prednosti biorazgradivih kesa najvažnije su da se ove kese razgrađuju 100 puta brže od običnih plastičnih kesa, i to bez štetnih ostataka", rekli su u "Delta Maxi Grupi", i dodali:

"Nadamo se da će i drugi slijediti naš primjer, i da će prepoznati značaj ekoloških tema, i svojim djelovanjem doprinijeti razvoju ekološke svijesti i očuvanju i zaštiti životne sredine".

Zagađenje u prirodi: Kese, međutim, nisu jedini zagađivači okoline koje donosimo iz prodavnica, jer je, pokazuju brojni parametri, prioritet proizvođača da imaju što veću dobit, a o štetnosti proizvoda gotovo da se i ne razmišlja.

Takvi proizvodi ili pakovanja većinom završavaju na deponijama ili u prirodi, gdje zagađuju vodu, zemlju i vazduh.

Dok Đonlićeva kaže da je vlast odgovorna za nedostatak ekološke svijesti građana, u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH ističu da "Ministarstvo u posljednje tri godine sustavno radi na jačanju javne svijesti, što je pravi put ka pravilnoj percepciji okolišnih problema."

Nevenko Herceg, federalni ministar okoliša i turizma, ističe da je jačanje javne svijesti dug i skup proces, koji traži angažman ukupne društvene zajednice, ali i proces za koji nema alternative. 

I dok u nevladinom sektoru tvrde da u BiH gotovo da nema ponovne prerade sirovina, poput metala, stakla i papira, Herceg kaže da se u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom. Ipak, priznaje da za preradu stakla nemamo kapacitet, te se sve količine otpadnog stakla izvoze u Hrvatsku i druge zemlje.

Na pitanje zašto u našoj zemlji, kao na primjer u Hrvatskoj, ne postoji otkup PVC i staklene ambalaže, Herceg odgovara da nije siguran "da se mi u nešto ovako dramatično skupo možemo upustiti".

"Ne dovodeći u pitanje efikasnost sustava koja je evidentna u okolišu, jer je značajno smanjeno onečišćenje okoliša, ali i volumen otpada koji se baca na odlagališta, postavlja se pitanje cijene koju treba platiti, jer riječ je o izuzetno skupom sustavu koji primjenjuju samo bogate zemlje, dok se većina drugih zemalja Europe odlučila na drugačije kombinirane sustave koji manje opterećuju stanovnike", naveo je Herceg.

Nema strategije: U Udruženju za unapređenje kvaliteta življenja "Futura" iz Mostara rekli su da se u BiH trenutno "ne pazi na reciklažu sirovina niti za to postoji nekakva strategija na bilo kom nivou".

"Naša zemlja je, nažalost, okrenuta prema prodaji sirovina, a ne prema proizvodnji proizvoda. Tim više zabrinjava ovakav odnos jer se, jednostavno, puno baca. Sirovine završavaju na otpadu, umjesto da budu ponovo vraćene u proizvodnju", rekao je Marin Bago, presjednik "Future".

Upozorava da se u BiH ne pazi šta će biti ostavljeno budućim generacijama u nasljeđe.

"Nije moguće i ne smije se to pitanje stavljati samo na brigu proizvođača jer, u osnovi, njima je stalo jedino do profita", kategoričan je Bago.

Rješenje vidi u kažnjavanju (ne)odgovornih. Obrazlaže to svojom sumnjom da bi građani EU "bili toliko savjesni i svjesni da ih ne očekuje sigurna kazna ako se ogriješe o zakon".

U Centru civilnih inicijativa (CCI) ranije su nam izjavili da BiH nema kvalitetnu strategiju za zbrinjavanje ambalažnog otpada. Konstatovali su da je BiH jedna od najzagađenijih zemalja regiona.

Sat za našu planetu

Građani će svoju brigu ili nebrigu prema planeti Zemlji moći pokazati i 27. marta, kada bi trebalo da od 20.30 do 21.30 časova ugase svjetla, i tako podrže borbu protiv klimatskih promjena.

Riječ je o akciji "Sat za našu planetu" (Earth Hour), a u njoj bi trebalo da učestvuju građani i institucije u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli, Mostaru, Zenici i Bijeljini. Pojedinci, poslovni subjekti, vlade i zajednice su pozvani da ugase svoja svjetla na jedan sat, i da na taj način pruže podršku akciji.

Ako ne živite u nekom od nabrojanih gradova, svejedno, učestvujte, i ugasite svjetla 27. marta od 20.30 do 21.30.

"Uzevši u obzir da smo svakodnevno svjedoci klimatskih promjena na globalnom nivou, sigurna sam da će građani BiH prepoznati značaj ove akcije i da će 27. marta ugasiti svoja svjetla i na taj način pokazati da im je stalo, jer zaista, planeta Zemlja nije potrebna samo nama, već i generacijama koje tek dolaze", rekla je Brankica Stojanović, portparol Projekta "Sat za našu planetu" za BiH.

Kese čovjeku "kradu" život

  • Procjenjuje se da godišnje od plastike strada milion morskih ptica, 100.000 morskih sisara i ogroman broj riba
  • Četiri plastične kesice pri spaljivanju "kradu" dan života čovjeku, jer oduzmu onoliko kiseonika koliko mu je dnevno potrebno
  • Svake sekunde se u svijetu sječom šuma izgubi šumska površina veličine fudbalskog stadiona
  • Za proizvodnju jedne tone papira potrebno je čak dvije tone drveta, a samo 1,2 tone starog papira

21/03/2010 www.nezavisne.com


Share this