Eko akcija

Pored ulaza u Vjetrenicu počela je danas nicati drvena brvnara koja bi navodno trebala služiti za turističku ponudu špilje. Prema odgovorima radnika, iza gradnje stoji lokalna vlast, koja je unatoč upozorenjima Speleološke udruge Vjetrenica – Popovo polje počela bez dozvole s radovima na ovom zaštićenom spomeniku prirode.

Speleološka udruga poziva vlasti da hitno zaustave svaku intervenciju bez dozvole, jer u Rješenju o zaštiti Vjetrenice (broj 103. od 22.6.1959.), stoji da je „zabranjena svaka gradnja ili ma kakva promjena oblika terena u njegovoj neposrednoj okolini bez prethodne dozvole Zavoda. Bilo kakva fizička ili pravna osoba koja to radi dužna je o svom trošku prema uputstvima Zavoda vratiti zaštićeni spomenik u prvobitno stanje ili nadoknaditi štetu". U Rješenju stoji da je Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, u smislu člana 1 i 19 Zakona o zaštiti spomenika kulture, koji je objavljen u Službenom listu od 3.4.1947., donio rješenje kojim se Vjetrenica u selu Zavala 25.1.1950. stavlja pod zaštitu države.

U Rješenju stoji da se Vjetrenica kao spomenik pod zaštitom države ne smije rušiti, prepravljati, doziđivati ni restaurirati bez prethodne dozvole Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, kojeg je kasnije naslijedio Republički zavod za zaštitu prirodnog i kulturnog naslijeđa. Ovom Zavodu, Zakonom o zaštiti prirode iz 2003. oduzeta je nadležnost nad zaštitom prirode, a da nije osnovano novo tijelo, čime je Federacija BiH počinila protuzakonito djelo protiv zaštite prirode. Naime, nitko ne smije onemogućiti zaštitu prirode, a za provođenje Zakona o zaštiti prirode zaduženo je Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Međunarodno društvo za podzemnu biologiju i Radna grupa za krš i pećine Međunarodne unije za očuvanje prirode upozorili su više puta vlasti u BiH da obustave sve radnje oko Vjetrenice jer bi svijet mogao izgubiti jedno od najvećih dragulja prirode ove vrste.Bh. vlasti nisu ni odgovorile na pismo niti su postupile po njemu u zaštitit prirode.

PODRŠKA ZA ŠPILJU VJETERNICU  

Zelena akcija / FoE Croatia pridružuje se međunarodnoj potpori Ivi Luciću, predsjedniku speleološke udruge Vjetrenica – Popovo polje iz BIH u nastojanjima da zaštite špilju Vjetrenicu u Popovom Polju, zaleđu Dubrovnika.

Špilja je ugrožena mogućim lošim uređenjem za turističke posjete (izgradnja staze, instalacija za osvjetljenje) bez prethodnog savjetovanja s ovlaštenim ljudima i institucijama, crpljenje vode iz špilje ili iz izvora Lukavac, te  radom obližnjeg kamenoloma.

Vjetrenica i Popovo polje uvršteni  su u Smaragdnu mrežu područja od posebnog značaja za zaštitu u Europi, te je Akademija nauka i umjetnosti BiH predložila osnivanje Višenamjenskog centra za krš Vjetrenica - Popovo polje u Zavali.

Kako je ovo područje od međunarodnog značaja za zaštitu prirode i krških ekosustava, a nalazi se u zaleđu Dubrovnika smatramo kako je neophodno da se i hrvatska javnost pridruži apelu za njenu zaštitu. Stoga pozivamo građane da podrže zaštitare potpisujući on-line peticiju na:  

http://www.ekoakcija.com/content/peticija-za-zastitu-vjetrenice

Prenosimo pismo Ive Lučića objavljeno na www.vjetrenica.com

---

Dragi prijatelji,

nakon 14 dana prekinuo sam štrajk glađu. Dobro se osjećam, ali bih htio sačuvati zdravlje. Štrajk nije uspio u njegovim neposrednim ciljevima odbacivanja opasnosti od Vjetrenice, za što ćemo se nastaviti i dalje boriti, uspio je razbistriti situaciju oko Vjetrenice. Ona je prilično depresivna, jer je Vjetrenica bez ikakve valjane društvene odluke usmjerena prema privatnim džepovima. Trebalo bi otvoriti parlamentarnu diskusiju o budućem položaju Vjettrenice na podlozi naše ideje višenamjenskog centra za krš, koju je predložila ANUBiH, kao i kanidiaturu za Svjetsku listu, a podržale neke ugledne svjetske institucije i društva.

Ako bih ikoga za dosadašnji uspjeh Vjetrenice trebao posebno istaknuti, ne računajući one iz  gomile istraživača i novinara, onda su to dvojica ljudi: jedan na vrhu društvene piramide a drugi na dnu: akademik Božidar Matić, koji je svojim agilnim uglednom krčio put Vjetrenici u političkoj javnosti BiH, i Andrija Lučić, koji je brinuo neposredno oko Vjetrenice i zadnjih desetak godina svoga života u lokalnoj sredini doživio toliko poniženja zbog Vjerenice koje bi malo tko prihvatio.  

Hvala svima na velikoj podršci i trudu, onima koji su se borili, radili na peticiji, s medijima i u medijima, jednoj vojsci ljudi koja se tiho moli za ovaj projekt, svima.

Nastavimo raditi zajedno.

Jučer je na web stranicu bilo 9.400 posjetitelja. Danas je mirniji dan; stigao je veći broj poziva i sms-ova koji izražavaju zadovoljstvo što sam prekinuo štrajk, uz savjete kako jesti, komu se javiti i šta svakao izbjeći. Moja žena je, čini mi se, najsretnija. Smatra da je vrijeme da se prestanem baviti ovim ludostima i da se posvetim karijeri koja će nam donijeti neku zaradu da možemo normalno živjeti. Pored korespondencije, razgovora i i praćenja peticije, malo sam se više posvetio obitelji, korigirao jedan veliki tekst i vodio neke bilješke. Nekoliko puta sam jeo juhe. Trbuh se lako napuni. U sumrak, kao više puta do sada, prošetao sam do prijevoja Pribjena gomila, s kojeg puca predivan pogled na sjeverozapadni dio Popova polja. Odavde sam zadnjih mjesec dana promatrao više puta zalaske sunca za Žabu planinu i snimio stotine kadrova.

 

Nije speleolog Ivo Lučić ratni zločinac Branimir Glavaš: četvrti je dan njegova štrajka glađu, a hrvatska javnost začepila i oči, i uši, i usta. Naizgled razumljivo: mora li ikoga zanimati ekstravagancija čovjeka koji je spreman skapati jer vlasti hercegovačke općinice odbijaju brinuti o rupi u zemlji? Ali ako to jest razlog šutnji kojom javnost ignorira Lučićevo samožrtvovanje za vlastiti zavičaj, tada je uistinu potpuno sluđena moralnim idiotizmom ovdašnjih dnevnih aktualija što se uvijek iznova vraćaju.

Lučić, naime, odbija sudjelovati u kolektivnome nečinjenju ovdašnjega politiziranja: on se bori za cilj, jasan, neizvjestan i plemenit. Hercegovac iz Ravnog u zaleđu Dubrovnika - selo koje spominjemo samo kada treba licitirati ratom u BiH - taj novinar primjer je nepopustljive i zdrave ljubavi prema zavičaju; zdrave zato što nije - kako često biva - sazdana od mržnje prema drugome. Prvi je poslije rata obnovio interes za spilju Vjetrenicu, čiji svježi dah hladi prilaze njegovu selu. Obnovio znanstveni interes za nju, dokazujući da je spilja najbogatija životinjskim vrstama na svijetu; potaknuo je Akademiju nauka BiH da utemelji centar za istraživanje krša; svjetsku znanstvenu zajednicu i stručnjake globalne Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) zainteresirao je za Vjetrenicu. Ali eto nas na poznatome terenu: nije zainteresirao i općinare iz Ravnog, kojima je misticizam drevne spilje manje važan od zveckanja šoldi iz njezina zakupa kakvome Hercegovcu s hrvatskim vezama. Ali ovaj put, biznismenima naše fele netko se ipak suprotstavio: Lučić vlastiti život ulaže da neznalice u lošim odijelima još jednom ne zatru nepojamnu vrijednost Zemlje. Prosvjed patetičan, gotovo očajnički, ali u najboljem smislu tih riječi: ta tko je to u proteklim desetljećima štrajkao glađu da zaštiti prirodno bogatstvo?! Odanost je to dostojna divljenja, dijametralno suprotna sebičnosti kakvu je, primjerice, pokazao Glavaš kada je glađu rušio pravosuđe da spasi lažnu predodžbu o samome sebi. Prosvjed Ive Lučića svjesno je samožrtvovanje za vrijednost veću od čovjeka; on je gandijevska skromnost i odlučnost spojena u jedno. I zaslužuje podršku: zbog zaštite Vjetrenice, tog čuda pod Hrvatskom; zbog vrlina prirodoljublja i zavičajnosti; i zato što Zagreb može zaustaviti političke hahare iz Ravnog. Valja ga samo prisiliti.

Boris Pavelić