Eko akcija

Nije speleolog Ivo Lučić ratni zločinac Branimir Glavaš: četvrti je dan njegova štrajka glađu, a hrvatska javnost začepila i oči, i uši, i usta. Naizgled razumljivo: mora li ikoga zanimati ekstravagancija čovjeka koji je spreman skapati jer vlasti hercegovačke općinice odbijaju brinuti o rupi u zemlji? Ali ako to jest razlog šutnji kojom javnost ignorira Lučićevo samožrtvovanje za vlastiti zavičaj, tada je uistinu potpuno sluđena moralnim idiotizmom ovdašnjih dnevnih aktualija što se uvijek iznova vraćaju.

Lučić, naime, odbija sudjelovati u kolektivnome nečinjenju ovdašnjega politiziranja: on se bori za cilj, jasan, neizvjestan i plemenit. Hercegovac iz Ravnog u zaleđu Dubrovnika - selo koje spominjemo samo kada treba licitirati ratom u BiH - taj novinar primjer je nepopustljive i zdrave ljubavi prema zavičaju; zdrave zato što nije - kako često biva - sazdana od mržnje prema drugome. Prvi je poslije rata obnovio interes za spilju Vjetrenicu, čiji svježi dah hladi prilaze njegovu selu. Obnovio znanstveni interes za nju, dokazujući da je spilja najbogatija životinjskim vrstama na svijetu; potaknuo je Akademiju nauka BiH da utemelji centar za istraživanje krša; svjetsku znanstvenu zajednicu i stručnjake globalne Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) zainteresirao je za Vjetrenicu. Ali eto nas na poznatome terenu: nije zainteresirao i općinare iz Ravnog, kojima je misticizam drevne spilje manje važan od zveckanja šoldi iz njezina zakupa kakvome Hercegovcu s hrvatskim vezama. Ali ovaj put, biznismenima naše fele netko se ipak suprotstavio: Lučić vlastiti život ulaže da neznalice u lošim odijelima još jednom ne zatru nepojamnu vrijednost Zemlje. Prosvjed patetičan, gotovo očajnički, ali u najboljem smislu tih riječi: ta tko je to u proteklim desetljećima štrajkao glađu da zaštiti prirodno bogatstvo?! Odanost je to dostojna divljenja, dijametralno suprotna sebičnosti kakvu je, primjerice, pokazao Glavaš kada je glađu rušio pravosuđe da spasi lažnu predodžbu o samome sebi. Prosvjed Ive Lučića svjesno je samožrtvovanje za vrijednost veću od čovjeka; on je gandijevska skromnost i odlučnost spojena u jedno. I zaslužuje podršku: zbog zaštite Vjetrenice, tog čuda pod Hrvatskom; zbog vrlina prirodoljublja i zavičajnosti; i zato što Zagreb može zaustaviti političke hahare iz Ravnog. Valja ga samo prisiliti.

Boris Pavelić