Eko akcija

Analiza mineralnih ulja u uzorcima snijega, koji svake godine uzimaju stručnjaci iz "Vodovoda" sa područja Sarajevskog polja, pokazala je tendenciju porasta ove štetne materije iz godine u godinu. Njihova svakodnevna apsorbcija u naša dragocjena podzemna izvorišta, sa kojih se osigurava 90 posto pitke vode za grad, povećava rizik da se jednog dana ulja pojave i u vodi koju pijemo, kazao je za "Dnevni avaz" Munib Kučuk, rukovodilac Službe sanitarne zaštite i kontrole vode.

- U tom slučaju vodu iz slavine više ne bismo smjeli piti. Rezultati analiza uzoraka snijega uzetih u februaru prošle godine na području Lužanskog puta, Hrasničke ceste, Igmanskog puta, naselja Glavogodina, Stojčevca, Velike aleje te na području od Vrela Bosne do Plandišta pokazali su raspršenost 2,40 kilograma mineralnih ulja na ovom području, ukupne površine od 25.000 kvadratnih metara - kaže Kučuk.

On objašnjava da ulja nastaju kao produkt saobraćaja, pa se na osnovu uzoraka uzetih u zimskom periodu pretpostavlja da je njihova vrijednost ljeti veća. Međutim, tada je nemoguće uzeti uzorke vode jer zemlja veoma brzo apsorbira vodu. Prema ovom rezultatu, mjesečna disperzija, odnosno raspršenost ulja u zraku i na zemlji iznosi 720 kilograma. To je mnogo za okolinu i njena izvorišta.

Problem je i bespravna gradnja

- Glavni problem je u tome što još uvijek imamo kuće i ljude u prvoj vodozaštitnoj zoni koji, obavljajući svakodnevne poslove, dodatno ugrožavaju i dovode u pitanje kvalitet vode. Bespravna gradnja je također problem s kojim se nadležni trebaju pozabaviti, jer frekvencija automobila, gradnja, ali i okolne autopraonice negativno utječu na prvu vodozaštitnu zonu - ističe Kučuk.

Može nam se sutra obiti o glavu

- Vrijeme je da shvatimo značaj i ozbiljnost ovog problema te da nadležni nastave s provedbom plana zaštite koji podrazumijeva otkup zemljišta u prvoj zoni. Danas imamo vodu na slavini i to 1.000 litara za 1,25 KM, a sutra će građani trčati u prodavnicu i kupovati tri do pet litara vode za 1,50 KM. Ono što danas uradimo ili ne uradimo, može nam se sutra obiti o glavu - upozorava Kučuk.

Nakon što je vijećnik Mujo Hošić na tematskoj sjednici Općinskog vijeća Ilidža izrazio zabrinutost tvrdeći kako postoji mogućnost da Sarajlije za 10 do 20 godina više neće moći piti vodu iz česme, iz "Vodovoda" potvrđuju kako postoji mogućnost da Sarajevo jednog dana ostane bez kvalitetne vode po kojoj je poznato.

- Sigurno je da postoji rizik zagađenja vode u podzemnim izvorištima i bunarima na području Sarajevskog polja. To pokazuju i naše analize, jer bilježimo veće količine mineralnih ulja i drugih štetnih materija u uzorcima snijega koji uzimamo sa mjesta oko izvorišta. Zato je potrebno da se i sa preostalih 300 hektara u prvoj vodozaštitnoj zoni uklone svi objekti i zabrani pristup - kazao je za "Dnevni avaz" Munib Kučuk, rukovodilac Službe za sanitarnu zaštitu i kontrolu vode u ViK-u.

Naglašava da "izvorišta ne priznaju odgovor da nemamo novca za otkup preostalog zemljišta", jer odlaganje nas može nekada skupo koštati.

- Kada bi Sarajevo moglo ostati bez kvalitetne pitke vode, teško je kazati, ali u svakom slučaju, ne treba gubiti vrijeme. Prva zona ne trpi urbanizaciju, gradnju kuća, infrastrukturu, pa i egzistiranje ljudi. Ona mora biti izolovana i što je moguće više zaštićena od vanjskog utjecaja - ističe Kučuk te dodaje da zbog toga treba što prije nastaviti provoditi odluku koja je predviđala završetak otkupa parcela iz prve zone do 1995. godine.

Mali vodovodi 1461. godine

Razvoj modernog vodovodnog sistema u Sarajevu počeo je od 1889. godine, mada su prvi mali vodovodi izgrađeni još 1461. Vodovodni sistem danas podmiruje potrebe skoro 400.000 stanovnika, odnosno raspolaže sa 51.450 priključaka na vodovodnu mrežu.

Glavni resursi

- Glavni resursi vode su podzemne akumulacije na lokalitetu Sarajevskog polja, odnosno naselja Bačeva, Sokolovića i Stupa, sa kojih se obezbjeđuje skoro 90 posto od ukupne količine vode koja je potrebna gradu - kaže Kučuk.

Mreža duga 988 kilometara

Raspoložive količine vode su od 3.180 do 3.440 litara u sekundi i za sada su dovoljne za normalno snabdijevanje. Dužina vodovodne mreže je 988, a priključne 320 kilometara.

- Raspolažemo sa 43 zone snabdijevanja, 35 bunara, 52 rezervoara i 93.000 kvadratnih metara rezervoarskog prostora te 26 pumpnih stanica. Kvalitet vode koja se zahvati iz dubine bunara odgovara kvalitetu flaširane, pa ju je potrebno zaštititi - rekao je Kučuk.