Eko akcija

LJUBLJANA - Više od 250.000 dobrovoljaca sudjelovalo je u subotu, 18. aprila 2010. godine, u Sloveniji u zajedničkoj nacionalnoj akciji "Očistimo Sloveniju u jednom danu" koja se sastojala od saniranja divljih odlagališta širom države, a prikupljeno je 80.000 kubnih metara raznog otpada, objavili su organizatori.

Beograd -- Svi koji na tržište Srbije plasiraju gume, azbest, baterije, akumulatore, motorna ulja, elektronske i električne proizvode, moraće da plaćaju ekološku taksu.

Beograd - Udruženje građana “Sfera No” izradilo je robote-kontejnere za reciklažu koji, pored prikupljanja otpada, za cilj imaju podizanje ekološke svijesti građana.

PODRŠKA ZA ŠPILJU VJETERNICU  

Zelena akcija / FoE Croatia pridružuje se međunarodnoj potpori Ivi Luciću, predsjedniku speleološke udruge Vjetrenica – Popovo polje iz BIH u nastojanjima da zaštite špilju Vjetrenicu u Popovom Polju, zaleđu Dubrovnika.

Špilja je ugrožena mogućim lošim uređenjem za turističke posjete (izgradnja staze, instalacija za osvjetljenje) bez prethodnog savjetovanja s ovlaštenim ljudima i institucijama, crpljenje vode iz špilje ili iz izvora Lukavac, te  radom obližnjeg kamenoloma.

Vjetrenica i Popovo polje uvršteni  su u Smaragdnu mrežu područja od posebnog značaja za zaštitu u Europi, te je Akademija nauka i umjetnosti BiH predložila osnivanje Višenamjenskog centra za krš Vjetrenica - Popovo polje u Zavali.

Kako je ovo područje od međunarodnog značaja za zaštitu prirode i krških ekosustava, a nalazi se u zaleđu Dubrovnika smatramo kako je neophodno da se i hrvatska javnost pridruži apelu za njenu zaštitu. Stoga pozivamo građane da podrže zaštitare potpisujući on-line peticiju na:  

http://www.ekoakcija.com/content/peticija-za-zastitu-vjetrenice

Kako piše nedeljni „Blic”, Ministarstvo zaštite životne sredine i prostornog planiranja predložiće zakon kojim će biti zabranjena proizvodnja plastičnih kesa i podsticana proizvodnja biorazgradive proizvodnje.
U Bosni i Hercegovini još uvijek nema nikakvih naznaka da će se bilo koje od mnogobrojnih nadležnih državnih, entitetskih ili kantonalnih ministarstava početi miješati u svoj posao.

---

„Cilj nam je da se u svim prodavnicama i supermarketima umesto plastičnih koriste papirne kese koje se mogu upotrebljavati i više puta. Proizvodnja i uvoz svih polietilenskih kesa debljine ispod 14 mikrona biće zabranjena, a istovremeno ćemo pomoći da što pre počne proizvodnja biorazgradivih kesa, koje nisu pretnja po životnu sredinu”, prenosi Blic izjavu Olivera Dulića, ministra zaštite životne sredine i prostornog planiranja.

 

Blic piše da se u Srbiji mesečno potroši oko 200 miliona plastičnih kesa „tregeruša”, čija reciklaža je skupa i teško izvodljiva. Podaci su alarmantni i za svet. Prema procenama američkog Zavoda za zaštitu okoline, u celom svetu se godišnje baci između 500 i 1.000 milijardi plastičnih kesa, od čega se reciklira samo jedan odsto njih. Da bi se dobio kilogram polietilena, termoplastike koja se dobija preradom nafte, potrebno je da se u atmosferu ispusti oko dva kilograma ugljen-dioksida. Polietilen se na svetlosti razgrađuje u manje, otrovnije petropolimere koji truju zemlju i vodu.

Prema predlogu Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu, dalje navodi Blic, predviđeno je oporezivanje uvoza i proizvodnje plastičnih kesa, čime bi se subvencionisala proizvodnja papirnih kesa. Proizvođači papirnih kesa dobijaće sredstva iz Nacionalnog fonda za razvoj.

„Građane će prelazak Srbije na proizvodnju biorazgradivih kesa koštati samo par dinara mesečno, što nije veliki iznos ako uzmemo u obzir da time čuvaju svoju okolinu”, kaže Dulić, koji najavljuje sankcije prema onima koji ne budu proizvodili biorazgradive kese.

Blic navodi da su u Ministarstvu zaštite čak razmišljali o proizvodnji platnenih kesa, ali da se došlo do zaključka da je trenutno najekonomičnije proizvoditi biorazgradive papirne kese. „Svi veliki trgovački lanci u Srbiji treba da se uključe i pomognu akciju Očistimo Srbiju, tako što će iz svojih prodavnica izbaciti plastične, a uvesti papirne kese. Tim primerom oni će podići ekološku svest građana u čitavoj zemlji”, zaključuje Dulić.

Prelazni period od zabrane proizvodnje plastičnih do početka proizvodnje biorazgradivih kesa trajaće nekoliko meseci, navodi Blic.

U Trilju je održana radionica vezana za održivo upravljanje i zaštitu vodnog područja rijeke Cetine i njenog sliva. Organizatori su bili WWF, Euronatur i Zelena akcija Hrvatske, a sudionici predstavnici ekoloških i drugih nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirode u Hrvatskoj i BiH.

Mato Gotovac iz WWF MedPO i Borut Štumberger iz Euronatura akcenat su stavili na kraška polja sa bh. strane, posebno na Livanjsko, Duvanjsko i Bosanskograhovsko koja graniče sa Dalmacijom i čije se vode slijevaju u Cetinu.

Zaključeno je kako bi valjalo oformiti i agenciju i institut za proučavanje i zaštitu dinarsko-cetinskog regiona uz nagovještaj eventualnog osnivanja zaštićenog parka prirode u ovoj regiji uz neophodnu međudržavnu i regionalnu saradnju.

Inače, bh. kraška polja su najočuvaniji kraški krajolik na svijetu, posebno Livanjsko polje, kao najveće kraško polje, na kojem je i najveće tresetište na Balkanu.

U situaciji kada niti jedna gradska sredina u BiH ne uspijeva reciklirati čak ni jedan procenat otpada, dok mnoge gradske, a pogotovo seoske sredine u BiH uopšte nemaju sistem prikupljanja i odlaganja otpada, priča iz susjedne Hrvatske izgleda kao nedostižni san. 

---

Ekološka scena možda je najživlji dio nevladinog sektora u Hrvatskoj. «Zelena akcija» je najveća ekološka udruga u Hrvatskoj, a jedno od pitanja kojima se najviše bave je – zbrinjavanje otpada.
Dosta toga je napravljeno, ali mnogo toga je još ostalo za napraviti, ocjena je iz prošlogodišnjeg izvješća Europske komisije o gospodarenju otpadom u Hrvatskoj, a to je ocjena s kojom se slaže i većina ekoloških aktivista. Za naš radio govori predsjednik «Zelene akcije» Tomislav Tomašević:

«Do sada je sanirano ili zatvoreno samo 28 od 234 legalna odlagališta otpada i 217 od 512 ilegalnih odlagališta otpada. Znači, što se tiče legalnih, imamo još osam puta toliko posla, a što se tiče ilegalnih, imamo još duplo toliko. Imamo 160 000 kontejnera za miješani otpad, a samo 40.000 kontejnera za sortirani otpad. Znači, omjer je 4:1 u korist kontejnera za miješani otpad, a trebalo bi biti obrnuto. A jedan od najbitnijih podataka je da Hrvatska reciklira samo 10 posto svog otpada, što se može usporediti sa nekim zemljama Evropske unije, medjutim prosjek EU je 27 posto.»
Aktivist «Zelene akcije» i voditelj programa otpada Marijan Galović, za naš radio objašnjava što konkretno znači selektivno prikupljanje otpada od vrata do vrata:

«To znači da kraj svake kante za miješani otpad mora stajati jedna kanta za recikliranje. U prvoj fazi neka to budu laki reciklirajući materijali, koji se kasnije, na nekakvoj traci u industrijskom postrojenju, mogu razdvojiti. U sljedećoj fazi bi to bilo i dodavanje kontejnera za mokri otpad, odnosno za biološki razgradivi otpad, koji se sa izgradnjom nove kompostane može pravilno tretirati i vratiti u zemlju.»

 Cijena izvoza i pohranjivanja opasnog otpada negdje gdje za to postoje uvjeti – primjerice u Njemačku – je 500 do 700 eura po toni otpada. Možda je to razlog što ni nakon četiri godine nije sanirano nekoliko stotina tona opasnog pepela nakon požara u kojem je u potpunosti izgorjela spalionica opasnog otpada na zagrebačkom odlagalištu Jakuševac, podsjeća Tomislav Tomašević:
«Otpad na Jakuševcu je još uvijek neadekvatno zbrinut, iako je riječ o opasnom otpadu, koji bi prema zakonu trebao biti izvezen u adekvatno skladište, primjerice u Njemačku, gdje za to postoje uvjeti. Tu se grad Zagreb spori sa jednom tvrtkom. Medjutim, pošto je prošlo već četiri godine od požara, u takvim situacijama zakon jasno definira odgovornost ministarstva da otpad zbrine, a zatim da isporuči račun onome ko se kasnije u sudskom sporu, koji će ko zna koliko dugo trajati, pokaže odgovornim.»
Zlatko Milanović u zagrebačkim javnim službama zastupa ZGOS – Zbrinjavanje gradskog otpada. Zagrebačko odlagalište otpada Jakuševac monstrum je koji je saniran, ali i dalje se radi o brdu visokom preko 50 metara, a ispod travnatog pokrova nalazi se preko 10 milijuna tona smeća. Građevinski otpad bio je upotrebljen za saniranje samog Jakuševca, na odlagalištu radi kompostana, a Milanović za naš radio kaže kako su od smeća uspjeli dobiti i upotrebljivu energiju:

«Na samom odlagalištu, pošto tu odlažemo neobradjeni otpad, dobivamo otprilike dva megavata električne energije odnosno odlagališnog plina. Odlažemo neobradjeni otpad, koji se onda ravnomjerno razgradjuje i pretvara u deponijski plin, koji mi zovemo odlagališni plin, od kojeg onda proizvodimo struju za otprilike 800 ljudi.»

 Gradske vlasti problem otpada u Zagrebu planiraju riješiti spalionicom. Zlatko Milanović:

«Moje je mišljenje da ono što rade razvijeni i veliki trebamo raditi i mi. Oni u ovom trenutku rade spalionice. Spalionica mora prestati sa radom za 15-20 godina i pretvoriti se u sustav reciklaže. Ali danas je spalionica bolje rješenje od odlagališta.»

Ekolozi su oštro protiv. Aktivist «Zelene akcije» Marijan Galović:

«Spalionica je najskuplje, najštetnije i ekološki najneprihvatljivije rješenje, za okoliš, za životnje i za gradjane, općenito za sve.»